Potomci o crnogorskom identitetu: „Da, to su dva identiteta, ja jesam Argentinac, ali mojim venama teče crnogorska krv. Ja mogu biti Argentinac po dokumentima, ali ja se osjećam kao Crnogorac”

„Crnogorsko iseljeništvo u Latinskoj Americi – preci i potomci” naziv je naučnog rada mr Dragane Otašević, koji je predstavljen sinoć u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore „Đurđe Crnojević” na Cetinju. 

Osim autorke u programu su učestvovali: doc. dr Srđa Martinović, a u ime Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore Dejan Vuković, Direktor direkcije za diplomatske privilegije i imunitete i saradnju sa dijasporom.

Govorivši o svojim dosadašnjim naučnim istraživanjima o brojnosti i karakteristikama crnogorskih iseljenika koji su emigrirali u Republiku Argentinu kao i o istraživanjima na temu očuvanosti identiteta potomaka u Argentini, Urugvaju i Peruu, gospođa Otašević je pojasnila da se oni osjećaju kao Crnogorci do IV generacije, ali i da posjeduju snažnu svijest o svom identitetu i zemlji porijekla, kao i visok stepen osjećaja pripadnosti Crnoj Gori.

Saglasan sa njom je i gospodin Martinović koji je takav stav, prepun snažnih emocija i poruka, uporedio sa našim odnosom prema državi.

„Zacrvenimo li se ponekad, dok gledamo njih koji ljube zemlju svojih predaka? A, kako se mi odnosimo prema sopstvenoj? U njihovim srcima ima mjesta za dvije domovine, a u našim, ponekad, vrlo malo i za ovu jednu”, kazao je Martinović i dodao da su oni luču crnogorskog opstanka, prenijeli sa jednog na drugi kontinent.

Crnogorske iseljenike gospodin Vuković je okarakterisao kao „porodično blago koje se čuva u rezbarenim otmenim tabakerama”, napominjući da je civilizacijski kod Crne Gore trajno i raskošno obdaren snažnim patriotizmom i plemenitošću naših sunarodnika svih vjera i nacija koji su rasuti po svijetu.

A, da je teško otići, slikovito je objasnio i putopisac Ljubomir Nenadović u djelu „Pisma sa Cetinja” čiji je odlomak gospodin Vuković pročitao.

„Crnogorac kad polazi u tuđ daleki svet, poslednji kamen što vidi od svog zavičaja, to su vrhovi Lovćena. On podigne kapu svoju i sa teškim uzdisajem rekne: Zbogom Lovćene, zbogom kućo moja!”, zapisao je 1878. godine Nenadović.  

Događaj je upotpunila i izložba publikacija o crnogorskom iseljeništvu iz fondova NBCG i ista će krasiti hol Biblioteke do 16. aprila.