Književno veče povodom 130 godina od smrti poznatog hrvatskog
književnika Ivana Mažuranića održano je sinoć u dvorištu Nacionalne biblioteke
“Đurđe Crnojević”.
Sekretarka Hrvatskog nacionalnog
vijeća Crne Gore Ana Vuksanović istakla je da je Mažuranić bio homo univerzalis
– pjesnik, jezikoslovac poliglot koji je govorio deset jezika, astronom,
matematičar amater, zaljubljenik u čitanje, prevodilac, predsjednik Matice
ilirske, koju je upravo on preimenovao u Maticu hrvatsku, učitelj, pravnik,
državni tužitelj, političar, ban, reformator i preporoditelj u pravom smislu te
riječi.
Intezivne crnogorsko-hrvatske književno,istorijske I političke veze u XIX vijeku građene su na sličnim
prijateljskim i arhetipskim okolnostima i u etnički i teritorijalno bliskim
područjima.
Stalne kontakte Crne Gore sa Hrvatskom Njegoš je održavao preko
hrvatskih kulturnih čelnika i političkih vođa, među kojima je bio i Ivan Mažuranić
i Ban Josip Jelačić.
Značaju Ivana Mažuranića sa Crnom Gorom, je rezultat zbornik na 860
stranica, i savjetovanje „Ivan Mažuranić i Crna Gora“, koje je održano na
Cetinju 2009. godine, govori o tome kolika je pažnja posvećena vezama i
očuvanju odnosa.
Na tom je skupu crnogorska javnost Mažuraniću odala priznanje za njegov
kolosalni spomen crnogorskom narodu u djelu „Smrt Smail-age Čengića“, u kojem
je on proslavio crnogorsko čojstvo, slobodarski duh i moral - kazala je
Vuksanović
Književni kritičar Vlatko
Simunović kazao je da slavni epski spjev „Smrt Smail-age Čengića“, koji je
objavljen 1846. godine u almanahu „Iskra“, jeste djelo Mažuranića, iako su neki
smatrali da je autor ovog djela bio Njegoš.
On je naglasio da o osnovi iz
koje je izrastao ovaj spjev postoji jedan dragocjen izvor, a to je
povjesno-biografska „Spomen knjiga“ objavljena u Zagrebu 1892. godine, čiji su
autori Tade Smičiklas i Franjo Marković.
Vjerujem da samo slijepci, kojima vjerski i svaki drugi fanatizam ne da
progledati, mogu nevjerovati da bi jedan spjev kakav je „Smrt Smail-age
Čengića“ mogao stvoriti ovaj veliki sin hrvatskoga naroda. Između ostaloga nije
među nevjernicima bio ni glasoviti Novica Cerović. On je 1877. godine preko
svoga sina pjesniku na dar poslao zlatan sat. Neshvatljivo je kako je jedan
veliki čovjek i pjesnik koji je okarakterisan kao „svijetlo sunce među
zvijezdama na nebu Hrvatskom“ mogao uopšte doživjeti da se u njega sumnja da on
nije kadar spjevati spjev „Smrt Smail-age Čengića - kazao je Simunović.
Ivan Mažuranić rođen je 1814.
godine u Novom Vinodolskom i najznačajnija je kreativna ličnost Hrvatskog
narodnog preporoda, a umro je u Zagrebu 1890 godine.
Književno veče povodom 130 godina od smrti poznatog hrvatskog književnika Ivana Mažuranića održano je sinoć u dvorištu Nacionalne biblioteke “Đurđe Crnojević”.
Sekretarka Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Ana Vuksanović istakla je da je Mažuranić bio homo univerzalis – pjesnik, jezikoslovac poliglot koji je govorio deset jezika, astronom, matematičar amater, zaljubljenik u čitanje, prevodilac, predsjednik Matice ilirske, koju je upravo on preimenovao u Maticu hrvatsku, učitelj, pravnik, državni tužitelj, političar, ban, reformator i preporoditelj u pravom smislu te riječi.
Intezivne crnogorsko-hrvatske književno,istorijske I političke veze u XIX vijeku građene su na sličnim prijateljskim i arhetipskim okolnostima i u etnički i teritorijalno bliskim područjima.
Stalne kontakte Crne Gore sa Hrvatskom Njegoš je održavao preko hrvatskih kulturnih čelnika i političkih vođa, među kojima je bio i Ivan Mažuranić i Ban Josip Jelačić.
Značaju Ivana Mažuranića sa Crnom Gorom, je rezultat zbornik na 860 stranica, i savjetovanje „Ivan Mažuranić i Crna Gora“, koje je održano na Cetinju 2009. godine, govori o tome kolika je pažnja posvećena vezama i očuvanju odnosa.
Na tom je skupu crnogorska javnost Mažuraniću odala priznanje za njegov kolosalni spomen crnogorskom narodu u djelu „Smrt Smail-age Čengića“, u kojem je on proslavio crnogorsko čojstvo, slobodarski duh i moral - kazala je Vuksanović
Književni kritičar Vlatko Simunović kazao je da slavni epski spjev „Smrt Smail-age Čengića“, koji je objavljen 1846. godine u almanahu „Iskra“, jeste djelo Mažuranića, iako su neki smatrali da je autor ovog djela bio Njegoš.
On je naglasio da o osnovi iz koje je izrastao ovaj spjev postoji jedan dragocjen izvor, a to je povjesno-biografska „Spomen knjiga“ objavljena u Zagrebu 1892. godine, čiji su autori Tade Smičiklas i Franjo Marković.
Vjerujem da samo slijepci, kojima vjerski i svaki drugi fanatizam ne da progledati, mogu nevjerovati da bi jedan spjev kakav je „Smrt Smail-age Čengića“ mogao stvoriti ovaj veliki sin hrvatskoga naroda. Između ostaloga nije među nevjernicima bio ni glasoviti Novica Cerović. On je 1877. godine preko svoga sina pjesniku na dar poslao zlatan sat. Neshvatljivo je kako je jedan veliki čovjek i pjesnik koji je okarakterisan kao „svijetlo sunce među zvijezdama na nebu Hrvatskom“ mogao uopšte doživjeti da se u njega sumnja da on nije kadar spjevati spjev „Smrt Smail-age Čengića - kazao je Simunović.
Ivan Mažuranić rođen je 1814. godine u Novom Vinodolskom i najznačajnija je kreativna ličnost Hrvatskog narodnog preporoda, a umro je u Zagrebu 1890 godine.