Prvobitni sajt NBCG: old.nb-cg.me

KNJIGA „TESTAMENT ĐURĐA CRNOJEVIĆA“ PREDSTAVLJENA U NBCG

Kritičko izdanje sa komentarom „Testament Đurđa Crnojevića“, koje je priredio doktor Miloš Milošević, a koje je Nacionalna biblioteka Crne Gore objavila, krajem prethodne godine, kao dvojezično izdanje, na crnogorskom i engleskom jeziku, predstavljeno je u petak, 7. februara u Biblioteci na Cetinju. 

Đurađ je, prema riječima prevoditeljke djela Slađane Sjekloće, testament počeo pisati tokom svog boravka u Milanu i, kao što je konstatovano i u kritičkom komentaru knjige, prvi utisak koji dokument ostavlja je da je to privatno pismo koje je uputio svojoj ženi Izabeti, a koje se postepeno pretvorilo u njegovu oporuku.

„Izabeta je u testamentu određena za univerzalnog nasljednika i Đurađ se potrudio da joj ostavi uputstva o tome kako da brine o sebi i njihovoj djeci, od koga da traži pomoć i zaštitu i kako da naplati dugove. Ono što je njemu bilo izuzetno važno je da se crkvi vrate uzeti predmeti kako bi se sačuvali od Turaka i to je brižljivo iznio u testamentu. Na neki način, to je bila obaveza koju je osjećao prema ocu Ivanu, budući da su crkve i manastiri osnovani kao rezultat njegovih vjerskih razmišljanja”, rekla je Sjekloća.

Naročite simpatije kod nje, priznaje, probudila je činjenica da je crnogorski vladar toliko volio i poštovao svoju vjernu suprugu, koja mu je rodila četvoro djece, da ne samo da ju je odredio za nasljednicu, već je i jasno naznačio da ostaje pri toj odluci čak i u slučaju da se ona odluči preudati.

„O povjerenju koje u nju ima, svjedoči dosta redova, pa između ostalog, u knjizi možemo pročitati i: „Za tvoj veći ugled, ženo moja, ja se (javno) suprostavljam svakom gospodinu, bilo duhovnom ili svjetovnom, bilo bratu, ili rođaku, ili slično, bilo kojeg položaja ili ličnog ugleda, da ti niko ne može naređivati da silom radiš bilo koju stvar, niti da iko može od tebe tražiti račun o onome što jesi, ili nisi uradila dobro ili loše. A sve ono što ćeš ti uraditi neka je urađeno“, istakla je Sjekloća.

Prevodeći ovo djelo, prevoditeljka, a ujedno i viša bibliotekarka i referentkinja za izdavačku djelatnost u Biblioteci, je, kako je kazala, uživala u zadatku i u načinu pripovijedanja koji se ogleda kroz emotivnost kojom njegove riječi odišu i brižljivost kojom je mislio o svemu što njegove najmilije može zadesiti.

Da je ovo djelo veoma važan i vrijedan istorijski dokument, koji nam daje informacije i o političkim prilikama, smatra prof. dr Marijan Premović.

„U testamentu srijećemo tri glavne teme koje su u tom trenutku duboko zaokupljale Đurđa Crnojevića. On govori kao vjernik, kao muž i otac i kao prognani gospodar Crne Gore koji doživljava teške trenutke na Apeninskom poluostrvu. On ispisuje svoju ličnu poruku Mletačkom senatu, jer ovo nije bila samo poruka njegovoj ženi već je ovo išlo i Mletačkom senatu i to je na neki način bio i politički testament. U pitanju su bile krajnje teške i bitne političke i životne odluke. Đurđe u tom testament vrlo pohvalno i afirmativno govori o svojoj ženi, tako da ne mogu reći da Crnogorci nijesu imali poštovanja prema svojim ženama. Nakon toplog obraćanja ženi brzo su prevagnule i druge ozbiljne teme”, rekao je Premović.

Djelo je objavljeno uz finansijsku podršku Ministarstva kulture Crne Gore, u okviru Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2019. godinu.