Prvobitni sajt NBCG: old.nb-cg.me

KNJIŽEVNO VEČE POSVEĆENO ALEKSANDRU LESU IVANOVIĆU ODRŽANO U NBCG

Književno veče posvećeno istaknutom crnogorskom pjesniku Aleksandru Lesu Ivanoviću, u okviru kojeg su predstavljena njegova sabrana djela, objavljena u izdanju Unireksa, održano je sinoć u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore „Đurđe Crnojević“ na Cetinju.

O životu i djelu slavnog Cetinjanina govorili su: prof. dr Dragan Koprivica, akademik Pavle Goranović i šahovski velemajstor Božidar Bonja Ivanović.

Leso je, prema riječima gospodina Koprivice, pjesnik trenutka, onaj koji je govorio da nekome treba more kao inspiracija, a da je njemu dovoljna jedna lokva. On je, dodao je Koprivica, u sebi posjedovao toliku ljudskost, koja mu je omogućila da bude najveći lirski pjesnik Crne Gore, uz Njegoša, najvećeg epskog pjesnika, istaknuvši da nije slučajno što su obojica iz istog kraja.

Da je podneblje, odnosno magični i iskonski sjetni prostor, sa kojim je Leso srođen, imalo uticaja na njegov život i stvaralaštvo, mišljenja je i gospodin Goranović.

„Nema Lesa ni njegove poezije bez Cetinja, onog otmenog jesenjeg, ranjivog. Bez one gluve tišine cetinjske koja pobuđuje osjećaje ponosa, tjeskobe i zatočenosti. Kao što nema ni Cetinja bez Lesa, bez misli o njegovom trajanju o njegovoj magnetskoj utemeljenosti u taj svijet okamenjene tuge”, rekao je Goranović.

Prisjećajući se svog pokojnog oca, šahovski velemajstor Božidar Bonja Ivanović govorio je o teškoj sudbini koja ih je zadesila, ali i o nekim lijepim trenucima.

„Bio je mnogo odgovoran, a pritom i jako skroman. Sjećam se da je bio veoma pažljiv prema svojoj staroj majci, ali i prema našoj majci, njegovoj supruzi, koja je brinula o njemu, razumjela sve te njegove tuge, terete, opterećenja, pomagala mu koliko je mogla i on je bio jako zahvalan”, kazao je Ivanović.

Dobro poznate stihove Lesovih pjesama kazivao je glumac Crnogorskog narodnog pozorišta Slobodan Marunović, a medijatorka programa bila je Anastasija Petrović, učenica drugog razreda cetinjske Gimnazije.