Roman „Bihorci“ Ćamila Sijarića, koji je nedavno objavljen u okviru Edicije „Mostovi“, a u izdanju Nacionalne biblioteke
Crne Gore „Đurđe Crnojević” i Centra za očuvanje i razvoj kulture
manjina Crne Gore, predstavljen je sinoć u Biblioteci na Cetinju.
O romanu, ali i o životu „bajkovitog
pripovijedača” govorili su: mr Ivana Račić, Mirsad Rastoder, novinar i
publicista i direktor Biblioteke Bogić Rakočević, koizdavač djela.
Budući da je jugoslovenska književnost u vrijeme kada je
Sijarić napisao ovo djelo bila posvećena, većinom, ratnoj tematici „Bihorci“ su, smatra gospođa Račić, bili nešto novo i do tada
nepoznato.
„Oslanjao se na
predratnu prozu, posebno na usmenu književnost bihorskog kraja“, kazala je
Račić i dodala da je u ovom romanu razgradio patrijarhalni kulturni kod, a književni
lik modelovao kao žrtvu strogih obrazaca ponašanja i društvenih promjena, dok je
na lokalnom planu stvorio atmosferu u kojoj se ne preispituje toliko istorija,
koliko patrijarhalna kultura i njen sistem vrijednosti.
Sijarić je u svojim
djelima, kako je istakao gospodin Rastoder, unio magijski realizam i to mu je omogućilo da bude „rame uz rame sa najvećim
piscima jugoslovenske književnosti”.
Direktor
Biblioteke Bogić Rakočević je najavio cetinjskoj publici će u okviru pomenute edicije
u narednom periodu biti štampana djela pisaca pripadnika manjinskih naroda u
Crnoj Gori, te da je cilj saradnje sa CEKUM-om da doprinesu
obogaćivanju izdavačke produkcije u našoj državi, kao i da afirmišu
multikulturalne vrijednosti.
Medijatorka večeri je bila Anastasija Petrović,
učenica drugog razreda cetinjske Gimnazije.
Ćamil Sijarić je bio izuzetan pripovijedač,
erudita, otmjeni majstor drevne orijentalne naracije, jedan od najznačajnijih
pisaca svoje generacije u književnostima zajedničkog jezika. Ovaj slavni
Bjelopoljac rođen je 13. septembra 1913. godine u selu Šipovice. Osnovnu školu
je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, gimnaziju u Vranju, a pravo diplomirao
u Beogradu 1940.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata službovao je u
Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišici i Banja Luci. Za sekretara Suda narodne
časti u Banja Luci izabran je 1945. godine, a potom je bio novinar
lista „Glas” i dramaturg banjalučkog Narodnog pozorišta. U Sarajevo je
prešao 1947. godine i radio u redakciji lista „Pregled”. Nakon toga je bio
u glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji „Zadrugara”.
Napisao je romane: „Bihorci”, „Raška
zemlja Rascija”, „Carska vojska”, „Mojkovačka bitka”, zatim pripovijetke: „Rambulja”, „Naša
snaha i mi momci”, „Kuću kućom čine lastavice“, „Sablja”, „Putnici na
putu”, „Kad djevojka spava”, „Zelen prsten na vodi”, „Priče kod
vode”, „Rimski prsten”, „Francuski pamuk”, za koju je dobio Andrićevu
nagradu i druge.
Iako je kao gimnazijalac napisao
pjesme „Lirika” i „Koliba na nebu”, one su objavljene tek 1988,
odnosno 1990. godine.
Roman „Bihorci“ Ćamila Sijarića, koji je nedavno objavljen u okviru Edicije „Mostovi“, a u izdanju Nacionalne biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević” i Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, predstavljen je sinoć u Biblioteci na Cetinju.
O romanu, ali i o životu „bajkovitog pripovijedača” govorili su: mr Ivana Račić, Mirsad Rastoder, novinar i publicista i direktor Biblioteke Bogić Rakočević, koizdavač djela.
Budući da je jugoslovenska književnost u vrijeme kada je Sijarić napisao ovo djelo bila posvećena, većinom, ratnoj tematici „Bihorci“ su, smatra gospođa Račić, bili nešto novo i do tada nepoznato.
„Oslanjao se na predratnu prozu, posebno na usmenu književnost bihorskog kraja“, kazala je Račić i dodala da je u ovom romanu razgradio patrijarhalni kulturni kod, a književni lik modelovao kao žrtvu strogih obrazaca ponašanja i društvenih promjena, dok je na lokalnom planu stvorio atmosferu u kojoj se ne preispituje toliko istorija, koliko patrijarhalna kultura i njen sistem vrijednosti.
Sijarić je u svojim djelima, kako je istakao gospodin Rastoder, unio magijski realizam i to mu je omogućilo da bude „rame uz rame sa najvećim piscima jugoslovenske književnosti”.
Direktor Biblioteke Bogić Rakočević je najavio cetinjskoj publici će u okviru pomenute edicije u narednom periodu biti štampana djela pisaca pripadnika manjinskih naroda u Crnoj Gori, te da je cilj saradnje sa CEKUM-om da doprinesu obogaćivanju izdavačke produkcije u našoj državi, kao i da afirmišu multikulturalne vrijednosti.
Medijatorka večeri je bila Anastasija Petrović, učenica drugog razreda cetinjske Gimnazije.
Ćamil Sijarić je bio izuzetan pripovijedač, erudita, otmjeni majstor drevne orijentalne naracije, jedan od najznačajnijih pisaca svoje generacije u književnostima zajedničkog jezika. Ovaj slavni Bjelopoljac rođen je 13. septembra 1913. godine u selu Šipovice. Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, gimnaziju u Vranju, a pravo diplomirao u Beogradu 1940.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata službovao je u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišici i Banja Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banja Luci izabran je 1945. godine, a potom je bio novinar lista „Glas” i dramaturg banjalučkog Narodnog pozorišta. U Sarajevo je prešao 1947. godine i radio u redakciji lista „Pregled”. Nakon toga je bio u glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji „Zadrugara”.
Napisao je romane: „Bihorci”, „Raška zemlja Rascija”, „Carska vojska”, „Mojkovačka bitka”, zatim pripovijetke: „Rambulja”, „Naša snaha i mi momci”, „Kuću kućom čine lastavice“, „Sablja”, „Putnici na putu”, „Kad djevojka spava”, „Zelen prsten na vodi”, „Priče kod vode”, „Rimski prsten”, „Francuski pamuk”, za koju je dobio Andrićevu nagradu i druge.
Iako je kao gimnazijalac napisao pjesme „Lirika” i „Koliba na nebu”, one su objavljene tek 1988, odnosno 1990. godine.
Umro je 6. decembra 1989. godine.