Književno veče savremenih
hrvatskih, višestruko nagrađivanih, pisaca Nikole Petkovića i Zorana Ferića,
pod nazivom „Od učke gore do Crne Gore” održano je u petak, 6. septembra u
Nacionalnoj biblioteci Crne Gore „Đurđe Crnojević“ na Cetinju.
Zoran Ferić,
predsjednik Hrvatskog društva pisaca, govorio je o svom stvaralaštvu s posebnim
akcentom na knjigu ,,Na osami pored mora”, čiji su, kako je istakao, glavni
junaci legendarni dalmatinski „galebovi”.
„Tekstovi u ovoj knjizi nastajali su
od 2009. do jeseni 2015. godine. Odmarajući od rada na jednom opsežnom romanu,
počeo sam neobavezno bilježiti događaje iz miljea mladića koji su na ostrvu
Rabu između 1976. i 1989. zavodili strankinje. Zato, osim karaktera ljudi, oni,
nadam se, ocrtavaju i jedan veći lik: samo ostrvo”, rekao je Ferić i dodao da
ovom ostrvu duguje tridesetak najljepših ljeta, susret sa ženom njegovog
života, lijepo i dugo prijateljstvo s ljudima uz koje ga veže i krvno srodstvo,
te jednu opsesivnu književnu temu.
Gospodin Ferić je
istakao da iako neki od korištenih nadimaka u knjizi postoje i u stvarnosti,
oni su kao i imena i događaji, velikim dijelom plod njegove mašte
Nikola Petković,
dobitnik književne nagrade T-portala za najbolji hrvatski roman u 2019. godini,
govorio je o nagrađenoj knjizi „Put
u Gonars”.
Radnja romana, koji je autobiografski, ali sa
fikcionalnim elementima, se dešava u hrvatskom gradu Bakaru, za vrijeme Drugog
svjetskog rata, kada je mlada žena usred noći odvedena u Gonars, fašistički
logor u Italiji, koji je bio namijenjen za jugoslovenske i ruske oficire.
„Tu
se poštovala konvencija do jedne pristojne mjere. Nakon toga dolazi etničko
čišćenje, a moja baka i njena prijateljica Zora u logor su otišle jer ih je neko
iz Bakra prokazao da su nosile lijekove partizanima”, kazao je Petković, koji
žali što kada je imao s kime pričati o tome, nije shvatao važnost podataka, a
kada ga je to počelo zanimati, svi su već bili mrtvi.
Srećom, kako ističe, pronašao je djedovu bilježnicu.
„On
mi je ostavio svoj rokovnik koji je pisao „da se ne zaboravi”, a u kojem je dokumentovao iz svoje perspektive
kratke priče, potpuno neidealizovane, kroz koje je prolazio za vrijeme rata. I
upravo takav „ne crno bijeli”
pristup postaknuo me je da napišem knjigu u kojoj ću se tom problematikom
baviti bez idealizovanja”, pojasnio je.
Interesantno je pomenuti da je ovaj roman, prema
riječima gospodina Petkovića, neka vrsta „otpisivanja duga”, budući da njegova baka nikada nije htjela
otkriti ko ih je prokazao.
„Pisao
sam s užitkom, ali i s mukom jer je neke dijelove bilo jako teško ispisati, ali
sam imao jednu ideju djelovanja iz dužnosti, jer kad već imaš neki glas koji je
javan, treba ga iskoristiti”, zaključio je.
Događaj su organizovali, u okviru
dugogodišnje uspješne kulturne saradnje, Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe
Crnojević“, Cetinje, i Savez Crnogoraca Hrvatske, Rijeka, a moderatorka je bila prof.
Višnja Višnjić-Karković, viša stručna savjetnica Odjela za kulturu Grada
Rijeke.
Književno veče savremenih hrvatskih, višestruko nagrađivanih, pisaca Nikole Petkovića i Zorana Ferića, pod nazivom „Od učke gore do Crne Gore” održano je u petak, 6. septembra u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore „Đurđe Crnojević“ na Cetinju.
Zoran Ferić, predsjednik Hrvatskog društva pisaca, govorio je o svom stvaralaštvu s posebnim akcentom na knjigu ,,Na osami pored mora”, čiji su, kako je istakao, glavni junaci legendarni dalmatinski „galebovi”.
„Tekstovi u ovoj knjizi nastajali su od 2009. do jeseni 2015. godine. Odmarajući od rada na jednom opsežnom romanu, počeo sam neobavezno bilježiti događaje iz miljea mladića koji su na ostrvu Rabu između 1976. i 1989. zavodili strankinje. Zato, osim karaktera ljudi, oni, nadam se, ocrtavaju i jedan veći lik: samo ostrvo”, rekao je Ferić i dodao da ovom ostrvu duguje tridesetak najljepših ljeta, susret sa ženom njegovog života, lijepo i dugo prijateljstvo s ljudima uz koje ga veže i krvno srodstvo, te jednu opsesivnu književnu temu.
Gospodin Ferić je istakao da iako neki od korištenih nadimaka u knjizi postoje i u stvarnosti, oni su kao i imena i događaji, velikim dijelom plod njegove mašte
Nikola Petković, dobitnik književne nagrade T-portala za najbolji hrvatski roman u 2019. godini, govorio je o nagrađenoj knjizi „Put u Gonars”.
Radnja romana, koji je autobiografski, ali sa fikcionalnim elementima, se dešava u hrvatskom gradu Bakaru, za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je mlada žena usred noći odvedena u Gonars, fašistički logor u Italiji, koji je bio namijenjen za jugoslovenske i ruske oficire.
„Tu se poštovala konvencija do jedne pristojne mjere. Nakon toga dolazi etničko čišćenje, a moja baka i njena prijateljica Zora u logor su otišle jer ih je neko iz Bakra prokazao da su nosile lijekove partizanima”, kazao je Petković, koji žali što kada je imao s kime pričati o tome, nije shvatao važnost podataka, a kada ga je to počelo zanimati, svi su već bili mrtvi.
Srećom, kako ističe, pronašao je djedovu bilježnicu.
„On mi je ostavio svoj rokovnik koji je pisao „da se ne zaboravi”, a u kojem je dokumentovao iz svoje perspektive kratke priče, potpuno neidealizovane, kroz koje je prolazio za vrijeme rata. I upravo takav „ne crno bijeli” pristup postaknuo me je da napišem knjigu u kojoj ću se tom problematikom baviti bez idealizovanja”, pojasnio je.
Interesantno je pomenuti da je ovaj roman, prema riječima gospodina Petkovića, neka vrsta „otpisivanja duga”, budući da njegova baka nikada nije htjela otkriti ko ih je prokazao.
„Pisao sam s užitkom, ali i s mukom jer je neke dijelove bilo jako teško ispisati, ali sam imao jednu ideju djelovanja iz dužnosti, jer kad već imaš neki glas koji je javan, treba ga iskoristiti”, zaključio je.
Događaj su organizovali, u okviru dugogodišnje uspješne kulturne saradnje, Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević“, Cetinje, i Savez Crnogoraca Hrvatske, Rijeka, a moderatorka je bila prof. Višnja Višnjić-Karković, viša stručna savjetnica Odjela za kulturu Grada Rijeke.