Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević“ je u petak, 21. juna, obilježila 15 godina od smrti poznatog crnogorskog književnika Ratka Vujoševića.

Besjedu o njegovom životu i djelu održali su: Borislav Jovanović, pisac i Vlatko Simunović, novinar i književni kritičar, a u sklopu književne večeri prikazan je i intervju sa Vujoševićem, koji je vodio Bogić Rakočević, pisac i televizijski autor.

Svaki znameniti pjesnik, smatra Jovanović, ima svoju znamenitu pjesmu. Tako je i sa pjesnikom Ratkom Vujoševićem.

„Nema, vjerujem, crnogorskog pjesnika koji nije poželio da bude autor pjesme „Orevuar Montenegro”. Zašto? Zato što se u ovoj pjesmi kroz devedeset sedam stihova došlo do unikatne, kompleksne, alhemične, pjesničke perfekcije i recepcije crnogorskog i ljudskog univerzuma”, istakao je Jovanović i dodao da Crnogorci ovu njegovu pjesmu ne čitaju već dišu.

„Ona se samomemoriše i ulazi u crnogorsko biće poput stihova iz Gorskog vijenca koje sačini najveći crnogorski pjesnik Petar Drugi Petrović Njegoš”, pojasnio je Jovanović.

Saglasan sa njim je i gospodin Simunović, koji je kazao da Vujošević ne zastarijeva.

„Orevuar Montenegro” je napisao je 1965, kada je imao 24 godine. To je doba života kada život čovjeku korake ne skraćuje i ništa još ne odlazi u nepovrat. A on već razumije da prošlost predugo traje i osamnjen kao munja uzdiže se do jetke gorkosti s jednom mišlju teškom i preteškom. Montenegro! “, kazao je Simunović.

Ciklusom „Orevuar Montenegro”, kako je zaključio Simunović, Vujošević je „prije svega, htio raščistiti sa jednim mitom, jednim istorijski iskrivljenim shvatanjem slobode, života i smrti“.

Ratko Vujošević je rođen je 7. aprila 1941. u Orahovu (Kuči) kod Podgorice. Gimnaziju je završio u Titogradu – današnja Podgorica, a studije političkih nauka u Beogradu 1968. Radio je kao novinar u Izvršnom vijeću SR Crne Gore i u listovima „Titogradska tribina“ i „Pobjeda“. U izdavačkim kućama „Pobjeda“ i „Ljetopis“ uređivao je, gotovo dvije decenije, ediciju „Savremena literatura“; recenzirao je i priredio za štampu brojna izdanja savremenih pisaca iz Crne Gore i drugih jugoslovenskih republika. Osnivač je Kluba mladih pisaca Doma omladine „Budo Tomović“ (1961). Objavio je četiri knjige poezije: „Znak na putovanju“ (1966), „Pastirica“ (1972), „Čini“ (1991) i „Beskonačna dozivanja“ (2003). Vujoševićeva poema „Orevuar Montenegro“ ubraja se u najbolja ostvarenja moderne crnogorske poezije.

Pjesme su mu prevođene na ruski, njemački, turski, švedski i francuski jezik. Dobitnik je Nagrade oslobođenja Podgorice (1972) i drugih društvenih i književnih priznanja.

Umro je u Podgorici 21. juna 2004. godine.