Mlada spisateljica Slavica Milošević je sinoć u Nacionalnoj biblioteci „Đurđe Crnojević“ na Cetinju predstavila knjigu „Bunt i prah“, koja je samo dan ranije izašla iz štampe.
Ova novela, kako smatra autorka, nije pisana da bi se nekome dopala ili ne, već je nastala u dahu, buntu i iz svega onoga što je osjećala da treba reći u tom momentu.
„Možda će vam se na trenutak knjiga učiniti kao suviše gorka kafa koja se mora popiti naiskap, da biste na kraju shvatili šta je fetus pustinje, šta je bunt i prah, te zašto se stvaralac ponekad pretvori u pustinjaka u obliku fetusa, fetusa pustinje”, rekla je Milošević.
Cetinjskoj publici Slavica je govorila i o tome koliko se umjetnost poštuje, odnosno ne poštuje.
„Siječem slatke laži, naizgled u naletu krvi, bijesa i bunta, jer je stvaralac na ovim prostorima potlačen zbog lako iscrtanih linija loše operisanih stavova”, istakla je ona.
No, ono što nju najviše brine je to što se na mnoge umjetnike seže bičem kako bi ućutali i bili dobri i podobni.
„Ne, mi umjetnici nijesmo dobra djeca. Mi smo djeca slobode koja nam je data, valjda nekom silom, tako da sitni ljudi nikad neće moći da nam je uzmu dok je god u nama glasa, krvi i ideja. Ovo je knjiga ideja, surove realnosti, bunta, glasa i nas samih koje trebamo naći u lavirintu života”, kazala je Milošević i dodala da je pomenuto djelo i bunt protiv trivijalnosti i u književnosti i u svim sverama društva, ali i da predstavlja neodustajanje.
„Odustajanje je luksuz koji sebi ne mogu priuštiti“, zaključila je Milošević.
Medijatorka na promociji je bila Vjera Vučićević Knežević, dok su gosti večeri bili Dragan Vujović i Dunja Ćikić, koji su čitali odlomke iz djela „Bunt i prah“.
Slavica Milošević je rođena na Cetinju, 14. avgusta 1992. godine. Izdala je deset knjiga, od kojih su dvije drame, jedna je na engleskom jeziku i predstavlja izabrane eseje iz prethodnih izdatih na maternjem jeziku. Karakteriše je literarni opus esejistike, poezije u prozi, poezije, refleksivne lirike, mikro- eseja, intertekstualnosti i kolažiranja. Autorkine tekstove o Kišu, Lubardi, Milu Milunoviću, Dadu Đuriću objavio je kulturno- umjetnički sajt „Montenegrina”.
Članica je Udruženja književnika Srbije. Piše za kulturno-umjetnički sajt PULSE, bloguje za prestižne izraelske medijske kuće Jerusalem Post i Times of Israel.
Mlada spisateljica Slavica Milošević je sinoć u Nacionalnoj biblioteci „Đurđe Crnojević“ na Cetinju predstavila knjigu „Bunt i prah“, koja je samo dan ranije izašla iz štampe.
Ova novela, kako smatra autorka, nije pisana da bi se nekome dopala ili ne, već je nastala u dahu, buntu i iz svega onoga što je osjećala da treba reći u tom momentu.
„Možda će vam se na trenutak knjiga učiniti kao suviše gorka kafa koja se mora popiti naiskap, da biste na kraju shvatili šta je fetus pustinje, šta je bunt i prah, te zašto se stvaralac ponekad pretvori u pustinjaka u obliku fetusa, fetusa pustinje”, rekla je Milošević.
Cetinjskoj publici Slavica je govorila i o tome koliko se umjetnost poštuje, odnosno ne poštuje.
„Siječem slatke laži, naizgled u naletu krvi, bijesa i bunta, jer je stvaralac na ovim prostorima potlačen zbog lako iscrtanih linija loše operisanih stavova”, istakla je ona.
No, ono što nju najviše brine je to što se na mnoge umjetnike seže bičem kako bi ućutali i bili dobri i podobni.
„Ne, mi umjetnici nijesmo dobra djeca. Mi smo djeca slobode koja nam je data, valjda nekom silom, tako da sitni ljudi nikad neće moći da nam je uzmu dok je god u nama glasa, krvi i ideja. Ovo je knjiga ideja, surove realnosti, bunta, glasa i nas samih koje trebamo naći u lavirintu života”, kazala je Milošević i dodala da je pomenuto djelo i bunt protiv trivijalnosti i u književnosti i u svim sverama društva, ali i da predstavlja neodustajanje.
„Odustajanje je luksuz koji sebi ne mogu priuštiti“, zaključila je Milošević.
Medijatorka na promociji je bila Vjera Vučićević Knežević, dok su gosti večeri bili Dragan Vujović i Dunja Ćikić, koji su čitali odlomke iz djela „Bunt i prah“.
Slavica Milošević je rođena na Cetinju, 14. avgusta 1992. godine. Izdala je deset knjiga, od kojih su dvije drame, jedna je na engleskom jeziku i predstavlja izabrane eseje iz prethodnih izdatih na maternjem jeziku. Karakteriše je literarni opus esejistike, poezije u prozi, poezije, refleksivne lirike, mikro- eseja, intertekstualnosti i kolažiranja. Autorkine tekstove o Kišu, Lubardi, Milu Milunoviću, Dadu Đuriću objavio je kulturno- umjetnički sajt „Montenegrina”.
Članica je Udruženja književnika Srbije. Piše za kulturno-umjetnički sajt PULSE, bloguje za prestižne izraelske medijske kuće Jerusalem Post i Times of Israel.
Stvaralašto mlade autorke možete pratiti na njenom sajtu: www.slavicamilosevic.com